Internet u pokretu

Internet u pokretu (mobilni Internet) omogućava nam da smo praktički bilo gdje i bilo kada dostupni uz pomoć neke vrste mobilnog uređaja (mobilni telefon, smartphone, prijenosno računalo…). Skoro svi mobilni operatori u Hrvatskoj nude neku vrstu podatkovnog prometa, ali brzopletom odlukom možete si priskrbiti jako veliki račun ili donijeti lošu odluku. Ovdje ćemo ukratko objasniti razvoj tehnologije mobilnog Interneta kroz povijest, dok ćemo u idućem članku analizirati ponudu mobilnog Interneta kod telekomunikacijskih operatora u Hrvatskoj.

Prije same pojave Interneta putem mobilne mreže pojavio se bežični Internet (wireless), kojim ste bili “ograničeni“ na područje prekrivanja bežičnog routera (odaljenost oko 50-tak metara). Naravno da je to bilo idealno u slučaju da ste bili u području prekrivanja te mreže, ali vremenom se pojavila potreba za većom mobilnošću. Tako se na tržištu pojavio prijenos podataka preko GSM mreže (2G). Paralela se može povući sa “starim“ dial-up modemima. U GSM-u je bila dostupna maksimalna brzina prijenosa od 9,6 kbit/s, te se nije naplaćivala količina prenesenih podataka, već vremensko trajanje sesije, jer se cijelo vrijeme koristio cijeli kanal (komutacija kanala). Takav prijenos podataka bio je neefikasan, spor i jako skup (primjerice 1,5 kn/min). Koristio se WAP protokol za pristup Internet servisima i stranice su bile posebno prilagođene za prikaz na mobilnim uređajima.

Razvojem tehnologije slijedila je 2,5G mreža (GPRS). Kod te i svih idućih mobilnih mreža, više nije prisutna komutacija kanala, već komutacija paketa. Promet se više ne naplaćuje po vremenu trajanja, već isključivo prema količini prenesenih podataka. Brzina nije konstantna, već varira i ovisi o udaljenosti od bazne stanice, brzini kretanja, trenutnom opterećenju bazne stanice (trenutnim brojem korisnika koji koriste podatkovni prijenos podataka), vrsti mreže i naravno, pokrivenosti područja signalom. Ako govorimo o brzinama, teoretske brzine za GPRS su oko 80 kbit/s. EDGE (2,75G) je nadogradnja GPRS-a i nudi brzine oko 220 kbit/s.

Revoluciju u mobilnom Internetu predstavlja prelazak na UMTS - treću generaciju mobilnih mreža (3G). Osnovne karakteristike UMTS-a su mobilnost i propusnost teoretski do 2 Mbit/s, realno oko 384 kbit/s. Podržani su video poziv i streaming video sadržaja. Brzine kretanja koje su podržane u UMTS mreži su do 500 km/h korištenjem zemaljskih antena. Povećanjem brzine kretanja, smanjuje se moguća brzina prijenosa podataka, pa je tako kod brzine veće od 120 km/h maksimalna brzina prijenosa podataka oko 144 kbit/s. U slučaju da iz područja pokrivanja 3G signalom prijeđete u područje gdje nema takvog signala mobilni uređaj bi trebao bez prekidanja veze prebaciti signal na mrežu druge generacije. Nadogradnja UMTS-a se zove HSPA (High Speed Packet Access) koji predstavlja 3,5 generaciju mobilnih mreža. Podržane brzine prijenosa su oko 7,2 Mbit/s što naravno ovisi o već navedenim parametrima. HSPA tehnologija je evoluirala u HSPA+ gdje su podržane brzine do 21 Mbit/s i trenutno ga u Hrvatskoj nudi samo VIPnet, o čemu smo već pisali. U planu je izgradnja mreže četvrte generacije (4G) gdje će biti podržane brzine prijenosa podataka oko 50 Mbit/s.

Napomena za računanje: 1 MB/s = 8 Mbit/s. Ako na primjer želite preuzeti datoteku veličine 9 MB, pri konstantnoj brzini od 7,2 Mbit/s (brzina HSPA mreže) za to će vam trebat oko 10 sekundi.